Moja djevojka potiče iz dobrostojeće porodice i jedinica je, tatina mezimica. Dok sam ja iz prosječne obitelji. Ona me voli zbog toga kakav sam, i nije joj bitno što nisam bogat. Njenoj mami takođe ne smeta što nisam iz porodice koja je na nivou njihove, ali njen tata me nikako ne podnosi,
čak me i mrzi jer smatra da ja ne zaslužujem njegovu kćerku i da je, odnosno njih želim samo da iskoristim. Nakon svih zabrana koje joj je uvodio, na kraju joj je jasno rekao da mora da prekine sa mnom ili da se seli iz njihove kuće. Nije imala izbora i raskinuli smo. Više od godinu dana se nismo ni vidjeli ni čuli, jednostavno nisam želio otežavati situaciju, a onda sam sreo njenu majku u parku tužnu i uplakanu.
Prišao sam joj i drhtavim uplakanim glasom mi je rekla da njena kćerka ima problema sa bubrezima, da treba transplataciju, ali da niko iz porodice ne može da svoj jer joj ne odgovaraju. Bez razmišljanja sam se ponudio i rekao da mi dogovore pregled u bolnici i da ću joj ja dati svoj bubreg. Na žalost ni moj bubreg joj ne odgovara. Međutim prije nego su otkriveni rezultati pregleda njen otac mi je došao na kućni prag i prvo se izvinuo za sve što mi je uradio i što me je odvojio od njene kćerke, a onda se zahvalio. Reako mi je da bi bio najbolji zet. U šta da vjerujem?
Nema komentara:
Objavi komentar